BOŽANSKA PRAVDA

> 00:22

Početak jula, Mundijal je u podmakloj fazi a ja sam odlučio da napustim sumorni Beograd i preselim se na primorje. Bogami, leto je počelo vrelo kao start Belgijanaca u Rusiji pa mi je Bokokotorski zaliv došao kao "Crvenim đavolima" Panama - kao kec na jedanaest. Prvih par dana odlično vreme, kupalo se a onda kiša i nekoliko dana zatočeništva u kući. Od dosade nisam znao šta ću pa reko ajde da prozborim koju o našim "zlatnim" orlovima, vreme je, prošlo je dovoljno vremena. 

Prošlo je jedanaest dana od onog poraza od Brazila. Na toj utakmici se mnogo očekivali ali nije prošlo dobro. Tolika očekivanja zarad čega? Šta smo dobili? Čemu smo se nadali? Ali pre nego što odgovorimo na ova i mnoga druga pitanja, hade prvo da krenemo od početka i da se vratimo na oktobar prošle godine. Nakon osam godina, reprezentacija Srbije je pod palicom Slavoljuba Muslina otišla na Svetsko prvenstvo i to sa prvog mesta. Od Muslina niko nije očekivao da će pored Velsa, Austrije i Republike Irske, Srbiju odvesti na Mundijal i to direktno (21 bod - 6 pobeda, 3 remija, 1 poraz) ali i to čudo se desilo.

A onda, došao je taj famozni 20. oktobar i dotadašnji selektor biva smenjen. Čovek koji je nakon osam godina odveo reprezentaciju na Mundijal dobija otkaz. Bio je to veliki šok za sve jer prvo, čovek je odveo reprezentaciju na Svetsko posle toliko godina i drugo, ko će je sada preuzeti. Smeniti selektora nakon takvog rezultata nije džentlmenski. Istog momenta je kao v.d selektor stavljen Mladen Krstajić koji dolazi na klupu reprezentacije bez dana trenerskog iskustva. Krstajić je prvobitno trebalo da vodi dve prijateljske utakmice protiv Kine i Južne Koreje pa imenima poput Vladan Milojević, Aleksandar Stanojević, Slaviša Jokanović, Dragan Stojković Piksi, Ivan Jovanović, Veljko Paunović, nisu bila spremna za ovo pa je mesto selektora u Rusiji dodeljeno doskorašnjem vršiocu dužnosti. 

Nakon što je preuzeo reprezentaciju rekao je da će na širem spisku biti igrači koji su izneli kvalifikacije. Nakon toga je stigao spisak na kome se nisu našli sledeći: Nikola Maksimović, Nemanja Gudelj, Ivan Obradović, Mijat Gaćinović, Jagoš Vuković, Nemanja Maksimović... Nastasić je izostao zbog povrede. Na papiru sasvim korektna imena ali Andrija Živković, Milan Rodić i Miloš Veljković? Znamo da je Slaviša Kokeza nakon zbacivanja sa prestola Slavoljuba Muslina rekao da je prioritet da za reprezentaciju igraju mladi kao što su Veljković, Milinković-Savić i Radonjić. Radonjić je zaslužio poziv i više minuta na Mundijalu ali čemu ova tri imena? Na tim pozicijama su izostavljeni iskusniji igrači i igrači koji su izneli cele kvalifikacije na visokom nivou. 

Prelazimo na prvu utakmicu sa Kostarikom. Sve u svemu takmičarska utakmica, dobra utakmica. Srbija je igrala onoliko koliko im je trebalo da se pobede neugodni i tvrdi Kostarikanci. Kostić je Mundijal odigrao ispod svakog očekivanja a na toj poziciji je imao igrača koji je i talentovaniji, i brži pa možda i kompletniji igrač od njega - Radonjića. On bi svojom brzinom i snagom odlično parirao po boku niskim Kostarikancima pa ne bismo imali onoliko problema po strani. Na prvoj utakmici se videlo da smo dobili špica za narednih, pa recimo deset godina. Bez obzira što je promašio dve gol šanse, Mitrović je pokazao da je postao pravi napadač i da je rad sa Jokanovićem uticao na njega - jak na lopti, ne preza, jak u duelu, ima hrabrosti. Sledeći koji je ostavio utisak na mene je Sergej Milinković-Savić. Oko njega su podeljena mišljenja ali on na toj utakmici bio siguran na lopti i tehnički bio dominanta. Ta utakmica je bila i jedina na kojoj je nešto pokazao na prvenstvu. 

Srbija je slavila dugo pobedu protiv Kostarike i apetiti su se podigli. Navijači su želeli prolaz dalje ali sve je to pokvarila utakmica protiv Švajcarske. Prvi utisak je penal koji nije suđen nad Mitrovićem kada su ga dvojica obgrlila i oborila na pod kao u MMA ringu. Brih nije želeo da upotrebi VAR i sve ostalo je istorija. To se sve desilo pri rezultatu 1:1 pa možemo samo da zamislimo šta bi se desilo do kraja utakmice da je Srbija postigla pogodak. Srbija je ponovila onaj njen identitet kada postigne gol, obavezno mora da se povuče i brani rezultat. 

Sergej Milinković-Savić je odigrao ispod očekivanja. Čovek za koga kažu da vredi 100 miliona treba da bude dominantan. Nemanja Matić je odigrao takođe i više nego ispod svakog nivoa. Lider Mančester Junajteda u reprezentaciji ne igra kao u svom klubu i to nam fali. Javljaju nam se stare dečije bolesti da naši reprezentativci ne znaju da igraju za Srbiju kao za svoje klubove. Duško Tošić je odigrao odlično protiv Kostarike i skoro 70' protiv Švajcarske a onda greška koju tako iskusan štoper ne sme da pravi. Šaćiri je povukao kontru ispred njega, videlo se da Tošić ne može da ga stigne i jedino što je trebalo jeste da se žrtvuje i ukliza. Ali, Duško se uplašio crvenog kartona. Setite se 2010. i Luisa Suareza, vredi rizikovati?

Štoperski tandem na prvenstvu su činili Duško Tošić i Nikola Milenković. Milenković je pokazao da je štoper za budućnost i da ga treba zalivati dok svi znamo kvalitete bivšeg štopera Zvezde. Ovo je igrač koji je fudbalski ograničen ali u isto vreme daje 120% svojih mogućnosti kad god igra. Potrebni su nam igrači koji će za reprezentaciju dati sve od sebe. Aleksandar Mitrović je još jednom pokazao da će biti zahvalan fudbaler. Ne moram da se ponavljam ali ovo je momak koji svaku dobru loptu može da iskoristi. Potez Švajcaraca, pardon fudbalera rođenih sa prostora takozvane države Kosovo neću komentarisati jer je već hiljadu puta sve rečeno. Mi smo dovoljno pokazali na čemu smo. Da li smo bili dovoljno (NE)motivisani ili je nešto drugo po sredi? Ponašanje Krstajića je takođe bilo čudno. On odlučuje da se povlači u momentu kada Srbija daje gol. Prijović je na toj utakmici trebao dobiti minute jer te igrače poznaje iz mlađih selekcija dok je Radonjić trebao odigrati više od onih 10 minuta koliko je i dobio. Ovo je bio prvi veliki ispit za našu reprezentaciju koji smo pali. 

A onda, usledio je "Titanik". U Srbiji su se svi nadali da će se ponoviti čudo koje je napravila Hrvatska nad Argentinom. Ipak desilo se ono što čega smo se plašili. Od 90 i kusur minuta, Srbija je želela gol možda onih 15 minuta što su proveli u svlačionici. Krstajić je na najvažniju utakmicu na prvenstvu izašao bez Ivanovića, Tošića i Milivojevića, umesto kojih je ubacio Rukavinu i Veljkovića, a Sergeja povukao do Matića. Zlatno pravilo je da nikada ne menjaš uigran štoperski tandem, pogotovo u tako važnoj utakmici. Da nije bilo Stojkovića na golu primili bismo 10 komada. Krstajić je prvu izmenu napravio u 75' što je još jedna velika greška i dokaz koliko smo želeli pobedu. 

Ova reprezentacija ima potencijala ali joj treba iskusan selektor koji zna da ih vodi. Hrvati su nam pokazali kako se igra kao ekipa. Čim jedan nije zadovoljan leti kući. Zlatko Dalić je napravio sistem i evo, dogurali su do polufinala. Mi smo napravili samo još veće rasulo. Došli smo do toga da ponovo ne verujemo našim igračima. Ono što je dobro u svemu ovome jeste da smo napravili napadača i štopera za budućnost. Takođe, bacili smo u vatru pola generacije sa Novog Zelanda (što je trebalo ranije uraditi) i treba im dati šansu. Ali tim igračima nedostaju i dva najzaslužnija, Gaćinović i Maksimović, oni su zaslužili poziv.

BOŽANSKA PRAVDA, SLAVOLJUBE OPROSTI NAM!