Generacijski jaz ili nešto više: Prestanite sa "Košarka je nekada bila bolja" i "Ne igra se odbrana danas"

> 00:26

Ono što se može čuti, pa manje više na svakom koraku, jesu ove dve teze... Da, košarka se menja i ide u skladu sa vremenom ali kvalitet postoji. Takođe i ono što mnogi "stručnjaci" dovode u pitanje jeste odbrana koja se igra, i igrači nisu blagi. 

Inspirisan mnogim košarkaškim "stručnjacima" koji svako malo dovode u pitanje kvalitet košarke, ne samo na regionalnom, već i na globalnom nivou, red je napisati po koju reč. Da, slažem se da se košarka menja. Takođe se i slažem da se tendencije menjaju kako godine prolaze jer se pronalaze nova rešenja u napadu. Ali, tu dolazimo do te košarkaške genijalnosti do koje vi "stručnjaci" ne možete da doprete. 

Prva teza "Košarka je nekada bila bolja"...

Svaka generacija nosi svoju težinu. Svaka generacija za sobom nosi i neke svoje kvalitete, a i neke mane. Svaka generacije ima svoje pobednike pa i gubitnike u najgorem slučaju. Majk Džordan se potrefio kao igrač vaše generacije, i on je definitivno najbolji igrač u istoriji. Igrali su veliki igrači, od Medžika, Birda, Stoktona i Melouna, pa do prekookenaskih 'Mocarta' Dražena, pa kasnije Đorđevića, Divca, Rađe, Danilovića, Bodiroge i još mnogo njih. 

Napad u trouglu ili stvaranje prednosti posle prvog bloka. Toga je bilo i tad, toga ima i sada. Velikih talenata i genijalaca ima i danas. 

Možda je generacijski jaz problem zbog koga se svakodnevno na svakom koraku kvalitet košarke dovodi u pitanje. Utakmice sa rezultatom 78:77 niko ne voli da gleda, ali da se igra brzo sa velikim brojem šuteva i ubačenih potodaka za tri poena, da igra se. Atletske sposobnosti igrača su danas na mnogo većem nivou nego li pre. Pogledajte igrice, svi vole da igraju sa pet igrača koji su potentni sa linije za tri poena. 

Umesto teških centara koji zidaju i prave blokove da kamen u bubregu izlazi, igraju visoki igrači koji šire šut za trio poena - divna jedna era. 

Naravno, tehnologija je napredovala. Oporavak je mnogo brži, intenzitet je jači i napori su veći. Hajde da stavimo na papir koliko utakmica odigra jedna prosečna ekipa u Evroligi ove godine. Crvena zvezda je u sezoni 2016/17 odigrala čak 84 utakmice. Gde je tu oporavak? Sve vreme se igra na visokom nivou i onda kako omalovažavati današnju košarku? Šta želite još da vam daju?

Košarkaška se prati statistički ali se oni sitni detalji ne primećuju, ili ih vi "stručnjaci" ne primećujete. Postoje igrači koji ne postižu toliko poena, nemaju toliko skokova ali su to oni koji pomere na liniji pomoći, koji zagrade svog igrača, koji su spremni da skoče na klupu po loptu i da, ako treba, naprave dva jaka faula na glavnim igračima kako bi im "zabridela" ruka na slobodnom bacanju. 

Da, igra se dobra košarka. 

Fenerbahče je primer jednog sistema koji funkcioniše od kada je na klupu došao Željko Obradović. Zid u odbrani, disciplina u napadu bez ispucavanja i igrača koji umeju da privatizuju loptu. Isti je slučaj sa Realom, koji je prošle godine imao momka koji se igra košarke i koga treba gledati dok je god bude igrao - Luka Dončić. Slobodno bez imalo pauze u dahu i uz svo poštovanje prema ostalim igračima, Luka Dončić je nešto najbolje što sam ikada gledao. 

To su sistemi koji su proizveli mnoge velike igrače koji košarku čine onom pravom igrom. 

Takođe, danas kako je tehnologija uznapredovala, svako zna princip svake ekipe. Okej, donekle se znaju jer iznenađenje postoje. Ali i pored toga, nakon hiljadu odgledanih kaseta sa video snimcima, timovi izađu na teren i onda ih treneri potpuno nadmudre. Da, Aito Reneses Garsija i Kari Pešić su pravi primeri trenera koji ne govore "eee kako je nekad bilo bolje", nego se izvan granica mogućnosti prilagođavaju novim trendovima i njihove ekipe igraju sjajnu košarku. Svakako, tendencija Pešićeva je da ima plejmejkera od 2 metra, ali u ovom trenutku želje nisu ipak bile uslišene. 

Zaključak prve teze: Igra se košarka. Šutira se. Čita se odbrana. Genijalnost na visokom nivou. Igra se vrhunska košarka. 

Druga teza "Ne igra se odbrana danas" ... je potpuno besmislena. 

To se danas vezuje za Hardena u maniru, koliko bacanja šutira, a nekada su ljudi jedni drugima lomili ruke, čupali glave. A onda odeš i pogledaš da je Džordan i dalje rekorder po broju izvedenih slobodnih bacanja u jednoj sezoni, a da nije centar i to u periodu kada su se igrale čelične odbrane. Džordan je šutirao 12 slobodnih bacanja po utakmici, 12. Govorimo o periodu 1987, 1988. godina. 

I onda se govori "uhh pa kao Harden", čini mi se da je Harden na oko 10 slobodnih bacanja po utakmici, a ovaj ih je šutirao 12. I kada pogledamo proseke, definitivno je tu najtužniji Lebron, koji je fizički najdominantniji i kome tek ništa ne sviraju. 

Povlači se ta paralela kako su se tada tukli palicama i kako se ništa nije sudilo a da se danas sve svira, a to povrgavaju statistički parametri, a činjenica je da tada Džordana mrko nisi smeo da pogledaš. 

NBA liga je više puta menjala sistem jer su progresivno želeli da zaustave batinjanje što govori samo jedno, da su želeli veći broj poena i dobili su. Ali čistije košarke ima danas, nema batinjanja. 

Takođe, kroz priču se ovek potegne priča o koracima. Da, ima ih, ali bilo ih je i tada u "vaše vreme". Kendal Gil je davnih dana napravio 12 koraka i zakucao, što je završio na highghlits-u večeri, toliko. 

Rezime: Ova košarka ima smisla, ne kažem da ona nije imala. Ali, danas nema drvenjaka koji će ući na teren da smeta, i koji će napraviti faul da nekoga povredi, već postoje pet potentnih igrača, od jedan do pet koji mogu da rašire i pogode. 

Košarka i dalje ima smisla!